Intimni zivot pasa
Sveveze zblizavanje coveka i psa stvorilo je kod ljudi prestavu da pas zauzimavrhunsko mesto po inteligenciji u zivotinjskom svetu.Zahvaljujuci njegovojodanosti i inteligenciji,ljudi ga koriste kao dragocenu pomoc u mnogimprilikama i na razne nacine.Napokon,treba napomenuti da u danasnjem vremenutehnike i brzog tempa zivota,a u cilju svoje relaksacije,ljidi sve vise trazedrustvo psa.Ovakvi,sve cesci,kontakti coveka i psa,otkrili su ljudima mnogepojedinosti iz intimnog zivota pasa.
druzeci se sa psom,moze sezapaziti da,kao i ljudi,psi imaju svoj karakter.Neki su plasljivi ili glupi,aneki surovi,razdrazljivi,svadljivi i podmukli.Ima i nedrustvenih pasa.Imavrednih a i lenjih,toliko lenjih da citavog zivota ne mogu da se otrgnu izsvoje ucmalosti.Ima cak i stidljivih pasa.Poznat je slucaj jednog psa kome jevlasnik osisao dlaku i kojji posle toga nije hteo nikuda da izadje dok mu nijeporasla nova dlaka.Zna se da oni mogu biri i ljubomorni,i u stanju su da prave"scene" svojim gospodarima ako osete da se umanjila njihova ljubav.
Uocavajuci ove reakcije kodpasa,vec poodavno u svetu se poceo ispitivati intimni zivot pasa,kao i u kojojje meri on razvijen.Po ovom pitanju danas postoje dva misljenja.Jedni smatrajuda su sve radnje koje se odigravaju u pasa iskljucivo nagonske i instiktivne ipostizu se na osnovu dresure.Tako mozemo naci u razlicitim udzbenicimapsihologije i sociologije,i drugima koji obradjuju ili dodiruju psihologijuzivotinja,navode za psa da ima intelicenciju ravnu detetu od 5 do 6godina.Odmah da napomenemo da se radi o literaturi koja obradjuje ljudskezajednice i njihovu psihu,i da su razne zivotinjske zajednice,a medju njima ipsi,uzete samo radi uporedjivanja u odnosu na ljutsko druzenje koje je bezsumnje,koje je najorganizovanije.Ali ne treba zaboraviti da svaka zajednicakoja nas okruzuje zivi u svom svetu u kome je i najsrecnija.S tim u vezipostoji misljenje da se kod pasa odvija jedan specifican i njima svojstenintimni psihicki zivot koji se razlikuje od onoga sto se zove instinkt ilinagon.S pravom se moze postaviti pitanje kako je doslo do toga da se pojave ovadva sasvim suprotna misljenja.Odgovor na ovo pitanje bi mogao da se objasni nataj nacin sto sus e ljudi nekada mnogo manje bavili osima ili,drugacije receno,svakoje ziveo svojim licnim zivotom.Tek vecim priblizavanjem coveka i psa,ljudi suna odgovor drugih posmatranja stvorili predstavu da pojedine radnje i postupcipsa prevazilaze granice instinkta i prelaze u aferu razmisljanja.Ujedno,time jenaceto pitanje o postojanju intimnog zivota pasa.
Danasse sa sigurnoscu moze reci da je pas emotivna zivotinja koja ma svojponos,neznost,osecaj za ljubav itd.On moze biti veseo,tuzan,neustrasiv iliplasljiv,ljubomoran,manje ili vise inteligentan,brze ili sporije da nauci ishvata neku radnju.Bez zumnje,kao sto civilizaija ostvaruje svoj uticaj nacoveka i njegovu psihu,tako se ona odrzava i na unutrasnji zivot i psihupasa.Vec moze lako uociti postojanje razlika,ne samo u biolokoj otpornosti,medju pasa koji zive u prirodi i onih koji zive po grdaovima,a ona seodrzava i u njihvoj psihi.Gradski pas cesto menja svoju psihu,sto je uslovljenonovim nacinom zivota.Sve vise se susrecemo sa pojavama nervne nastrijenosti iporemecaja kod pasa,kao posledica uticaja gradske sredine,a ponekad i losegvaspitanja od strane vlasnika.U gradovima je pas u vecini slucajeva zatvoren po stanovima,retko izlazi u prirodu,zatim i drugi pratioci velikog grada,kao sto su buka,saobracaj i drugo,negativno se odrzavaju na psihu pasa .Svi ovi,pa i drugi uticaji,doveli su do toga da se promenio svet u kome zive psi i da spravom mozemo govoriti o pojavi veceg ili manjeg broja slucajeva psihoneuroze kod gradskih pasa.Ovo je vec toliko uzelo maha da u mnogim velikim gradovima predstavlja problem o kome treba voditi racuna.Mozda kod nas taj problem kod nas nije vecih razmera,ali se sa sigurnoscu zna da u nekim zemljama vec postoje veterinarski strucnjaci koji se iskljucivo bave ovom problematikom (tzv. zoopsihijatri).Citav ovaj probem zahteva dugorocnija ispitivanja,ali i upucuje vlasnika da se malo pozabavi psihickim zivotom svog ljubimca.Nije osnovno samo da se pas hrani,da mu se obezbedi ristojan smestaj i slicno,vec je itekako vazno da vlasnik posveti paznju psihickom razvoju svoga psa.Osnovni uslovi da imam psihicki zdravog psa su lepo opsodjenje prema njemu i sto cesce izvodjenje u prirodu.Ophodjenje je bitan cinilac ,jer u vecini slucajeva uzrok neuroze psa treba traziti u losem odnosu vlasnika prema njemu.Ne treba zaboraviti da pas zivi,kako se to kaze,"psecim zivotom",ukljucujuci tu i sopstvenu psihu.Nazalost,moramo konstaktovati da romanticni mit Zan Zaka Rusoa i Bernarda de Sen Pjera o cistoci zivotinjskog sveta,u kome se sve odigrava prirodno svrsishodno,danas mora biti odbacen.Hteli mi to ili ne,moramo se suociti sa cinjenicom da pas moze patiti od inhibicije,nervnih depresija,straha itd.Na pojedinim kinoloskim smotraa i utakmicama pasa,gde se vrsi odabiranje rasnih pasa za dalji priplod,povecava se proces onih koji moraju da se odbace zbog straha,jer u sustini oni moraju biti borbeni ili hrabri psi(kategorije sluzenih,ovcarskih,lovackih pasa itd.).Stoga na ljubiteljima pasa ostaje da sve ove momente koje dovede do promene psihe otklone ili ublaze,kako bi u potpunosti mogli da uzivaju u svojim ljubimcima.
Najodaniji coveku
Pas je toliko blizak coveku da rarume njeov jezik i njegove misli.Smatra se da inteligentan pas moze da shvati znacenje 400-600 reci.Mnogi vlasnici pasa ce se "zakleti" pa ako treba i posvadjati se,tvrdeci da njihov ljubimac samo sto ne govori.Priznajemo,vrlo je tesko dati sud o svemu ovome ali je cinjenica da u pasa postoje neki nagoni ili predosecaji, koje je danas veoma tesko protumaciti.Da pas u odredjenom,odsudnom trenutku ima razvijen instinkt spasavanja zivota coveka zrtvujuci pri tome samog sebe ,potvrdjuje veliki broj poznatnih slucajeva,ali je ipak najupecatljiviji onaj sto ga je opisao predsednik Tito,koji je bio veliki ljubitelj pasa.Opisujuci kako je bioranjen na Sutjesi, 9. juna 1943. godine,u svom dnevniku je naveo,izmedju ostalog,sledece:
"Ja sam se zaklonio iza jedne oborene bukve.Kada je bomba tresnula kraj mene i kad me obavio mrak,ucinilo mi se da sam za trenutak poginuo.Moj pas Luks koji mi je svojim telom pokrio glavu,lezao je raskomadan..."
Kako pas moze da proceni ljubav coveku,i da mu to u najtezem trenutku vrati na neverovatan nacin,slican onome u romanima ili filmovima,moze da posluzi primer Jove Stefanovica iz Kladova,koji je za vreme drugog svetskog rata bio zatocenik u zloglasnim nacistickim logorima u Norveskoj.
I PAS-VERAN PRATILAC
Druzenje psa i coveka traje nekoliko hiljada godina.To je,ustvari prva zivotinja koja je iskreno prisla coveku i postala zastitnik i cuvar njegovog doma.Ostaje zagonetka,kako su se covek i pas sprijateljili i to prijateljstvo zadrzali do danasnjeg dana.O tome kruzi dosta predpostavki, a mi cemo navesti jednu, za koju smatramo da bi mogla da bude tacna.U prvo vreme covek je isao u lov bez psa.Kada bi spremao hranu ili se odmarao posle lova,bacao bi ostatke hrane zivotinjama koje bi se okupljale oko njega.Posto bi pojele hranu,sve divlje zivotinje napustile bi coveka,samo bi ostao pas.Tada je covek dosao do zakljucka da je pas blagorodna i zahvalna zivotinja.Udruzeni,covek i pas,probijali su se kroz zivot,osvajali nova pronstranstva i delili dobro i zlo.Ipak,najznacajnije je to sto je covek pomocu psa ukrotio ,odnosno savladao,mnoge zivotinje koje su mu kasnije bile od koristi.Bio je to krupan korak u covekovom kretanju ka civilizaciji.S pravom se moze reci da je to jedina zivotinja koja prati coveka na svim meridijanima zemaljske kugle.
Bez obzira sto je druzenje sa psom veoma staro,cini nam se da smo daleko od toga da u potpunosti poznajemo pvpg naseg vernog i dobrog prijatelja.Prateci coveka kroz zivot,pas je dosao u gradove,popeo se na spratove,obreo se u soliterima.Zapravo,u modernim urbanim sredinama,koje predstavljaju mesavinu betona i asfalta,s mnogo smoga i izduvanih gasova,pas je pristao da coveku pravi drustvo.
Drzanje zivotinja po gradovima,a posebno psa,ne bi moglo da se nazove pomodarstvom .Danas to predstavlja socioloski problem,neku vrtu praiskonsve veze sa prirodom.Bez obzira gde i kako zive ljudi,oni su podsvesno vezani za prirodu.Uostalom,ovo u prilog govori da su najgledaniji filmovi na televiziji i u bioskopima oni iz oblasti zivotinjskog sveta.Kako se prilagodio da zivi i prati coveka ,onda nije ni cudo sto je najmnogobrojnija zivotinja u gradovima.Cesto se pitamo koji su to razlozi da pojedinci,pa i porodice,da dele svoj stambeni sprostor sa svojim cetvoronoznim prijateljima.U prvom redu,ovd ebi smo moglu ubrojati decu i omladinu.Pas moze da bude veoma iskren prijatelj mladih.I nasuprot tome,deca prikazuju sve vise ljubavi prema njima.Ova pojava nije ostala nzapazena u radu mnogobrojnih psiholog,pedagoga,lekara koji je smatraju veoma znacajnom i korisnom u vaspitavanju dece.Svakako da u svemu ovome vrlo pazljivo treba pristupiti posebnom pitanju zasto deca toliko vole pse i kakav stav treba da zauzmu roditelji prema ovom prijatelju.
Deca su po prirodi veoma osecajna i osetljiva bica.u njihovom zivotu veoma je prisutna potreba da vole i da budu voljena.Pas u toj decijojn potrebi zauzima veoma vazno mesto,jer ceni drustvo deteta.Njemu nikada ne dosadi decije milovanje,uvek je spreman za igru,iskreno i potpuno je odan detetu i divi mu se.Dete to oseca i zato se u drustvu svojih ljubimaca vrlo prijatno oseca.Ono zna da u tom drustvu nemoze da dozivi nikakva pomizelja ili podcenjivanja,vec samo priznavanja ili odobravanja.Pas sa radoscu docekuje sve ukucane,ukljucujuci tu i dete,i,sto je u svemu tome najvaznije,daje mu do znanja da je ono za njega znacajna i voljena osoba,mnogo znacajniji i voljeniji od ostalih clanova porodice
Pedagozi smatraju da psi,kao decji ljubici,,imaju pozitivni uticaj na razlicite decije licnosti,iako njiva ljubav prema zivotinjama ima i druge vaspitne vrednosti.Na primer, jos od malene dete se uci obavezama prema svom ljubimcu,koje su,uzgred receno,za njega vrlo prijatne.Posmatrajuci i igrajuci se sa zivotinjom,dete moze mnogo cemu da se nauci od nje:druzeljublju,ljubavi,hrabrosti,uocavanj rasta i razvoja,negovanju i brizi oko mladih,iskrenosti osecanja,kao i mnogim drugim korisnim oblicima ponasanja koja se mogu ociti u zivotu zivotinje.
Pas je odlican prijatelj ljudi svih starosnih doba.Setimo se ponekad starog deke ili bake koji naveci deo dana provode uz psa.Moglo bi se reci da im je taj pas ne samo cuvar,vec i prijatelj.Ljudi u poodmaklim godinama,koji su sticajem okolnosti ostali sami,imaju i dalje zelju da se o necem ili nekom brinu.Kao prigodan,nasao se pas da im skrati i ublazi samocu.